| Koncept prava deteta | Deca su u međunarodnom pravu prepoznata kao posebno osetljiva i specifična kategorija za čiju zaštitu nisu dovoljni uobičajeni mehanizmi zaštite predviđeni pravom ljudskih prava.
Negde od 17. veka dete počinje da se tretira kao posebno osetljivo biće i može se smatrati da dolazi do buđenja svesti o detinjstvu kao pojmu. Zahvaljujući razvojnim psiholozima, prepoznate su karakteristike i postojanje autonomije ličnosti deteta i nužnost da iste uvažimo, poštujemo, normativno uobličimo i garantujemo ili da stvorimo ambijent u kome se prava deteta zaista priznaju i ostvaruju.
Prava deteta su danas činjenica, realnost priznata međunarodnim pravom. Ona su normativno uređena i proces normiranja će teći i napredovati prateći tokove razvoja društvenog života.
Pod pojmom prava deteta smatramo prava koja su po svojoj prirodi ljudska i koja svako dete ima bez obzira u kojoj državi živi, političkom, kulturnom, ekonomskom okruženju, u skladu sa kakvim tradicijama, običajima i verovanjima se razvija.
To je korpus prava iznikao prvenstveno iz dve osnovne ideje:
• deca su autonomne ličnosti sa specifičnim potrebama i pravima i, u skladu sa tim, nosioci pravnih zahteva tj. aktivni subjekti prava, a ne isključivo objekti zaštite od strane odraslih; • usled specifičnih psihofizičkih karakteristika, zavisno od uzrasta i nivoa mentalne zrelosti deca su i posebno osetljiva i ranjiva kategorija koja zaslužuje posebnu, dodatnu zaštitu.
Najvažniji i najautoritativniji dokument u oblasti prava deteta na međunarodnom planu je Konvencija o pravima deteta iz 1989. godine, koju su do sad ratifikovale 193 države.
Konvencija sadrži katalog prava deteta. Prava deteta su uzajamno povezana i ostvaruju se u svetlu ostvarivanja osnovnih principa Konvencije:
• prava na život, opstanak i razvoj, • najboljeg interesa deteta, • prava na participaciju i • prava na nediskriminaciju.
Karakteristike Konvencije o pravima deteta:
Prvi put utvrđena univerzalno prihvaćena definicija raznih osnovnih prava deteta. To je ugovor o ljudskim pravima sa najviše ratifikacija; Prvi je međunarodni dokument u oblasti ljudskih prava koji u potpunosti obuhvata glavne tradicionalne grupe ljudskih prava: ekonomska, socijalna, kulturna, politička i građanska; Konvencija je inventivan dokument jer priznaje nova i izazovna ljudska prava; To je prvi međunarodni ugovor o ljudskim pravima koji implicitno priznaje ulogu nevladinih i ostalih organizacija građanskog društva u postupku ostvarivanja prava deteta;
Konvencija je moćan instrument za delovanje u oblasti prava deteta i na međunarodnom i na nacionalnom planu ovaj ugovor predstavlja okvir za unapređenje i ostvarivanje prava deteta. | Prava deteta u Srbiji
| Period koji je obuhvaćen Inicijalnim izveštajem Republike Srbije o ostvarivanju Konvencije o pravima deteta u Republici Srbiji – period od 1992. do 2005. godine karakteriše neverovatno veliki broj društvenih promena. Deca su u tom periodu odrastala u 2 politička režima i 3 različite države, takođe su preživela nekoliko ratova u okruženju.
Imajući u vidu trenutne uslove u kojima se ostvaruju prava deteta u Srbiji, pitanja koja se izdvajaju kao prioritet za ubuduće su sledeća:
• dalja implementacija Strategije za smanjenje siromaštva; • isključenost i diskriminacija, s posebnom pažnjom na obrazovanje siromašne romske dece; • zdravstvo – s posebnim naglaskom na zdravstvene potrebe adolescenata; • smanjenje nasilja prema deci; • ustanovljenje sveobuhvatnog nacionalnog akcionog plana za decu u Srbiji; • usvajanje Zakona o deci; • usvajanje Zakona o zaštitniku prava deteta; • dalje i brže sprovođenje reforme socijalne zaštite.
Najvažniji rezultati koji su postignuti do 2007. godine:
• 2006. godine donet je Ustav koji po prvi put u ustavnopravnoj istoriji Srbije izričito govori o pravima deteta;
Usvojen je veliki broj važnih zakona od kojih bismo izdvojili:
• Porodični zakon; • Zakon o maloletnim učiniocima krivičnih dela i krivičnoprvnoj zaštiti maloletnih lica; • Krivični zakonik; • Zakon o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja; • Zakon o zaštiti od diskriminacije osoba sa invaliditetom.
Donet je veliki broj strategija i protokola koje imaju za cilj poboljšanje stanja prava deteta u Srbiji, pre svega u oblasti:
• prava osoba sa invaliditetom; • zaštite dece od zlostavljanja; • zaštite dece od eksploatacije; • zaštita dece od trgovine ljudiskim bićima; • inkluzije Roma.
Značajno za razvoj prava deteta jeste i:
• formiranje i razvijanje Saveta za prava deteta (linkovati s www.spd.sr.gov.yu) kao savetodavnog tela u Srbiji u ovoj oblasti; • izbor zamenika ombudsmana za prava deteta pri pokrajinskoj kancelariji ombudsmana za Vojvodinu (link www.ombudsmanapv.org), i izrada Izveštaja o ostvarivanju Konvencije o pravima deteta u Srbiji.
Ali u ovom periodu nije ostvareno:
• značajno smanjenje broja dece koja žive u siromaštvu; • uspostavljanje zaštitnika prava deteta (na republičkom nivou); • povećanje i specifikacija budžetskih izdvajanja za decu; • viši nivo političke zainteresovanosti, znanja i obzira prema deci; • suštinska reforma sistema obrazovanja, u skladu s međunarodnim standardima; • poboljšanje zdravstvenog stanja dece, pre svega adolescenata; • zakonsko uređenje statusa nevladinih organizacija (civilnog sektora); • viši nivo obrazovanja i širenja informacija o pravima deteta u što širem krugu korisnika, što podrazumeva, pre svega, decu, roditelje, nastavnike i zdravstvene radnike; • zaživljavanje u praksi efikasnog sistema zaštite dece (i hitne intervencije) od svih oblika zlostavljanja i iskorišćavanja (eksploatacija), uključujući one koji se dešavaju u kontekstu trgovine, putem medija i dostupnošću štetnih informacija na Internetu.
| izvor : Centar za prava deteta http://www.cpd.org.yu |
|