Ipak, retko koji roditelj želi biti dosadan i stalno ponavljati jedno te
isto ili primenjivati vojničke metode, pa mnogi pristupaju prijateljski
i nastoje da privole na saradnju pristojnom molbom. To se čini kao razuman pristup, posebno zato jer istu metodu
primenjujemo i u komunikaciji s odraslima.
kao
što je na primer "možete li mi dodati so?". Ukoliko ovo pitanje
shvatimo doslovno, kao što to deca obično čine, ovakvim pitanjem ne
postavljamo zahtev nego zapravo pitamo osobu može li ona ili ne dodati
so. Isto tako, kada pitamo dete "možeš li podići igračku s poda?" dete
to shvata kao ponudu mogućnosti da kaže "ne" ili "da", a mi to shvatamo
kao direktnu naredbu, ali uobličenu na pristojan način. Ako dete kaže
"ne", roditelj se naljuti, a potom i dete koje ostaje zbunjeno.
Izbegnite nadmetanje u snaziOno
što možemo dati detetu je izbor kako i kada će nešto napraviti, ali ne i
izbor hoće li ili neće nešto napraviti. Mališani stalno traže načina da
zadobiju više kontrole, pa je za očekivati
da ukoliko mu se pruži
prilika da o nečemu odlučuje, da će odlučiti u svoju korist. Time se
upuštate u tzv. nadmetanje u snazi volje.
Pripazite na ton glasaIstraživanja
su pokazala da deca puno lakše sarađuju ukoliko je ton glasa roditelja
ugodan. Isto tako, poželjno je koristiti magične reči "molim te".
Kada
dajete detetu savete šta želite da učini, važno je da vrlo jasno to i
rečima kažete, kako bi dete u svojim mislima vizualiziralo određeno
ponašanje. Puno je efektivnije reći "molim te Luka idi u svoju sobicu i
pospremi bojice sa stola u onu plavu kutijicu", nego "nisam li ti rekla
da odmah pospremiš bojice?", jer time postavljate retoričko pitanje koje
neće proizvesti nikakav efekt.

I ne zaboravite da se zahvalite
detetu ukoliko je poslušno, jer će se tako osećati cenjeno i sledeći put
lakše prionuti zadatku koji ste ga zamolili da učini.
Dajte im izboraNajbolje
je detetu ponuditi dva izbora od kojih vam oba odgovaraju. Dete treba
pitati "želiš li da obučeš jaknu ili onu zelenu vestu u vrtić?". Time
ste dobili win-win situaciju, a detetu dali osećaj da ima pravo na
odluku i kontrolu. Ako mu postavite pitanje "šta želiš danas da obučeš
za vrtić?", odluka će biti preteška, dugotrajna, a moguća su i nećkanja i
nezadovljstvo.
Parafrazirajte pitanjeUkoliko se
držite činjenica kada formulišete zahtev, nećete pogrešiti. Umesto da
kažete "tvoja soba je u neredu, hoćeš li odvojiti pet minuta vremena
kako bi pokupio odeću s poda?"
radije recite "ako tvoja odeća nije u korpi, neće se ni oprati, pa odvoj pet minuta i ubaci je u korpu za veš u kupatilui".