Vreme i okolnosti u kojima živimo, kao i neprekidni razvoj tehnologija, opšti napredak i stalno nove igre za provod u slobodnom vremenu (kompjuterske igrice, tv, play station...) uticale su na promene navika savremenog deteta. Drugačije su navike ishrane, učenja, igre, spavanja. Tako, sa sigurnošću se može reći da većina dece predškolskog uzrasta ne spava dovoljno, a da njihovi roditelji nisu svesni mogućih posledica. |
Za odrasle osobe se često kaže da provedu jednu trećinu života spavajući. Tokom spavanja organizam se okrepljuje i odmara, a ako izostane odgovarajuća doza spavanja (koja je za svakoga različita jer su individualne razlike veoma velike), to utiče na stvaranje osećanja umora, razdražljivosti, mrzovolje... Ukoliko „loše“ ili nedovoljno spavanje potraje, zdravlje postaje ozbiljno ugroženo, a nivo imuniteta oslabljen. Kod dece, smanjena koncentracija (česta posledica nespavanja) dovodi i do češćih fizičkih povreda, napada agresije, slabijih ocena u školi. Osim toga, loš i prekratak san može biti uzrok psihofizičkih problema deteta u kasnijim godinama njegovog života.
Ritam dana. Za svako dete je neophodan odgovarajući ritam dana. On podrazumeva približno isto vreme kada se obeduje i kada se odlazi na spavanje. Koliko god se dete bunilo da ne želi da spava, na vama je da svojim roditeljskim autoritetom postignete barem minimuma reda i discipline u vašem domu. Vreme kada se obeduje i vreme odlaženja na spavanje su upravo taj minimum. Ritual. Mnoga deca pokazuju izražen otpor prema spavanju. Oni veruju da će se u njihovom odsustvu (dok spavaju) desiti nešto veoma važno i, jednostavno, ne žele to da propuste. Drugi bitan razlog jeste što su obično tek uveče u prilici da budu sa svojim roditeljima. Željni su pažnje i zajednički provedenog vremena. Kako bi svojoj deci „omilili“ odlazak na spavanje, pronađite ritual u kome ćete zajedno uživati. Čitanje pred spavanje, šaputanje tajni, izmišljanje avantura... treba za cilj da imaju da dete jedva čeka ove trenutke i da im se raduje, umesto što na svaki način želi da ih izbegne. Uslovi. Ukoliko naviknete dete da spava u sobi sa sasvim spuštenim roletnama, ili u potpunoj tišini, kasnije mu to može predstavljati problem, kada ovi uslovi izostanu. Ipak, ono što se preporučuje jeste da svakako ima svoju sobu (ako nemate tih mogućnosti neophodno je da ima barem svoj krevet ograđen paravanima tj. kutak lične intime) Takođe, ne pretopljavajte dete pod uverenjem da će se noću otkriti i da će mu biti hladno. Naprotiv, previsoka temperatura će mu pre naškoditi nego koristiti. Kada? Odmah? Kada je pravo vreme za uspostavljanje pravilne navike spavanja deteta? Odmah, tačnije, što je ranije moguće. Idealno je da još dok je vaše dete beba, izgradite sopstveni stav, da li dete spava u svom krevetu ili svojoj sobi ili ne... Naime, ukoliko odlučite da spavate zajedno, budite spremni da kasnije prođete težak period odvikavanja. Sa druge strane, dok su stručnjaci ranijih godina insistirali na odvojenom spavanju, danas se sve češće čuju argumenti ZA spavanje u zajedničkom krevetu. Individualne i uzrasne razlike. Uobičajna preporuka pedijatara je da bi deca uzrasta od jedne do pet godina trebalo da spavaju od 12 do 15 sati dnevno. Međutim, svako dete ima svoju individualnu potrebu za snom, koja zavisi od brojnih psihofizičkih faktora. Nekoj deci je potrebno više od 12 sati sna dnevno, dok su neka čila i odmorna tokom celog dana i sa devet do deset sati sna. Sa druge strane, teško je proceniti koliko sna je potrebno vašem detetu, s obzirom na njegov uzrast i potrebe za snom koje su individualne, tj. različite od vaših ili potreba njegovih vršnjaka.
U starijem predškolskom i ranom školskom uzrastu, možete razmisliti o sledećim pitanjima: “Da li svako jutro moram da probudim dete za školu ili vrtić? Da li moje dete uvek zaspi tokom vožnje u kolima? Da li je tokom dana često nervozno i razdražljivo?” Ukoliko su vaši odgovori potvrdni, dobili ste jasnu poruku da treba da promenite naviku spavanja kod svog deteta. Možda neće biti lako, ali će biti višestruko korisno kada jednom u tome uspete. |