Vrednost novca dete će najlakše razumeti kroz primere koje će mu roditelji pokazivati u zavisnosti od uzrasta u kom se nalazi. Na Zapadu je normalno da dete u nekom srednjoškolskom uzrastu radi tokom raspusta poslove koji su prilagođeni njegovim mogućnostima, ali kod nas to nije uobičajeno, kako kaže psiholog Jelena Radosavljević.
Kada bi kod nas deca, kako je to normalno u kapitalističkom društvu, učila o značaju zarađivanja novca tako što tokom školskog raspusta rade odgovarajuće poslove, to bi moglo da proizvede suprotan efekat. Ukoliko niko od njihovih vršnjaka ne radi, taj posao bi za njega bio neka vrsta kazne. Trebalo bi prvo promeniti svest o radu u tom uzrastu u našem društvu, kako dete ne bi posao doživljavalo kao nešto negativno. − Samo zato ne bih preporučila da roditelji na taj način insistiraju da dete uči kroz sopstveni rad. Međutim, ako dete izrazi želju da nešto zaradi, kako bi ispunilo neku svoju želju ili možda doprinelo kućnom budžetu, onda mu to treba dozvoliti. To je za dete potvrda sopstvene vrednosti. Veoma je važno da ono što radi bude prilagođeno dečjem uzrastu, a bilo bi dobro i da mu roditelj pomogne da odabere posao koji bi mogao da stimuliše neke njegove talente − objašnjava Jelena Radosavljević. Evo nekoliko saveta psihologa na koji način možete od najranijeg detinjstva, kao i kasnije tokom školovanja, da razvijate kod deteta zdrav stav o sticanju, štednji i trošenju novca. Predškolski uzrast U početku dete misli da do novca dolazimo nekom magijom, posebno sada u vreme kartica. U najranijem uzrastu mališane ne treba opterećivati finansijskom situacijom roditelja. Treba ih pustiti da uče kroz igru, a u to vreme oni vole da se igraju trgovca. Tako će razumeti da stvari imaju materijalnu vrednost i da neke želje zavise od novca. Roditelj polako može da objašnjava detetu da mu ne može sve biti dostupno. On treba da ograničava želje deteta, postavljajući granicu šta može da kupi, a šta ne, ali i da razgovara sa detetom o tome koliko novca imaju na raspolaganju i time mu sugeriše šta mogu da priušte.
Osnovna škola Deca u tom uzrastu postaju osetljiva na to šta će kupiti, šta će obući, a roditelj treba da izađe u susret njegovim željama i ukusu, ali do određene granice. Dete sada već dobija džeparac koji samo može raspoređivati i trošiti za namenu koja je njemu bitna, što već značajno doprinosi shvatanju pojma novca. Srednjoškolski period
Slično kao i u osnovnoj školi, dete dobija džeparac i troši ga u zavisnosti od svojih želja ili potreba. Međutim, dete sada već može da bude u poziciji da nešto samo zaradi ili čak da finansijski pomogne roditeljima. Bitno je da izabere posao primeren njegovim godinama i mogućnostima. Kod nas nema mnogo takvih poslova, ali ako roditelj ima sopstvenu firmu, na primer, može ponuditi detetu da mu pomogne oko nečega, uz materijalnu stimulaciju. Može ga angažovati i da sredi baštu, opere auto… Posao za vreme studiranja
Kod nas su studenti često prinuđeni da rade, ali studije još nisu prilagođene tome. Posao u ovom periodu podstiče sazrevanje, osamostaljivanje, nezavisnost, što je veoma pozitivno za razvoj ličnost, ali ne treba pošto-poto da utiče na nedostatak vremena za učenje. Za dete je tada posebno afirmativno ukoliko može i da pomogne roditeljima
|