Pitajte pedagoga | Pojava agresivnosti kod dečaka od tri godine | 26.01.2013 | Poštovani , imam dečaka koji uskoro puni 3 godine. Ne znam da li je to problem ali u vrtiću kada nešto nije po njegovoj volji zna da udari drugu decu , jako kasno je progovorio ( i sada ne priča sasvim tečno ) pa su mi rekli da može da postoji problem da nešto objasni pa se zato tako ponaša. I sa ukućanima je isto - kada umisli da nekog, iz nekog razloga, trenutno ne voli, samo ga udara, ćuska, i mene takodje. Ja sam prilično blaga mama i nisam sprovodila neke drastične kazne zbog toga, pokušavam to da rešim pričom mada se vrlo vešto pravi da ne čuje kada mu se priča nešto sto mu ne odgovara. Obzirom da nije više mali, ne znam da li bi trebalo da se posavetujem sa nekim zbog takvog ponašanja. Naravno, nije uvek i sa svima takav. Hvala unapred
|
ODGOVOR: Poštovana mama,
ispoljavanje agresivnosti kod dece često se razlikuje od ispoljavanja agresivnosti kod odraslih. Razlika je pre svega u tome što deca svoju agresivnost ne pokazuju sa namerom da nekog povrede ili pokažu nadmoć, već to čine jer verbalno još uvek ne znaju dovoljno dobro da izraze ono što žele, niti su im dovoljno razvijene sve socijalne veštine. Medju tim veštinama spadaju i samokontrola i granice u agresivnom ponašanju prema drugima. Neku je decu lakše, a neku teže naučiti tim granicama. Ono na čemu treba da radite jeste da uvedete neke sankcije u vaspitanju Vašeg dečaka. On treba da nauči da su neki oblici ponašanja apsolutno neprihvatljivi. Sam ne može i neće stati, a smernice treba da dobije od Vas. S obzirom da ste rekli da ste blaga mama i da imate liberalan stav po pitanju vaspitanja, evo nekoliko reči o kažnjavanju. - kad nešto nije u redu u njegovom ponašanju prvo mu to recite, dajte mu informaciju na osnovu koje on treba da promeni ponašanje;
- ako to ne urodi plodom sledi pretnja kaznom koja pre svega treba da zvuči realno - ako pretimo onim što ne možemo da ispunimo, to je kao pričanje u prazno
- ako ni pretnja ne pomogne onda kaznu treba sprovesti. Jako je važno da budete dosledni. Kažnjavanje treba da bude primereno, to jest prikladno težini dela koje želimo da kaznimo. Važno je i da kad izričete kaznu, ona bude blaža kako se kasnije ne bi sažalili na dete i zbog toga morali da je ublažavate.
Decu je neophodno slušati, čuti, razumeti, pustiti ponekad da sama donesu neke odluke, ali isto tako roditelji su i odgovorni za zadovoljenje nekih potreba i za formiranje odnosa koje dete stvara kako s njima tako i sa ostalim osobama u svom okruženju.
Puno uspeha
Dušica Vujčić Popović, dipl.pedagog | |
|